GRIGOR VITEZ PJESME PDF

Sve to radi i sam autor u svojim djelima. Ovo je jedna od najpoznatijih Vitezovih pjesama. Kakve je boje potok? Pojavljuje se jedan zeko te zamijeti da potok izgleda kao da je sav od srebra. Ona primijeti da je potok plav poput neba, a iznad njega su bijeli oblaci.

Author:Taulmaran Shasho
Country:Fiji
Language:English (Spanish)
Genre:History
Published (Last):18 September 2008
Pages:152
PDF File Size:10.15 Mb
ePub File Size:2.81 Mb
ISBN:758-6-50529-542-2
Downloads:66502
Price:Free* [*Free Regsitration Required]
Uploader:Mazukus



Umro je rano, u Pisao je poeziju za djecu i odrasle, prie i prozu za djecu, slikovnice, igrokaze, ali sve njegovo stvaralatvo ostalo je nedovoljno poznato i valorizirano, palo je u sjenu sjajnih pjesama za djecu koje oaravaju male i odrasle itaoce, kritiare i teoretiare knjievnosti. Pored ostalih, objavio je knjige pjesama za djecu "Prepelica", , "Sto vukova", , "Kad bi drvee hodalo", , "Jednog jutra u gaju", izbor, , "Iza brda plava", izbor, , "Hvatajte lopova", , "Gdje prie rastu", , i "Igra se nastavlja", posmrtno, Prevodio je poeziju za djecu sa stranih jezika i priredio izbor iz strane poezije za djecu "etiri vjetra", Djetinjstvo je proivio u rodnom selu, ispod planine Psunj, i odatle ponio sve tajne koje je mogue usisati iz bogate prirode, sve zvukove, onomatopeje, glasanje ptica, ivotinja, trave, drvea, potoka i vjetrova, mirise, spektar boja i djeakih doivljaja.

Kao uitelj proniknuo je u psihologiju djece, zavolio njihove nestaluke, matovite igre, dosjetljivost i shvatio da je jedini pravi pedagoki metod uenja - uenje kroz igru, kroz zabavu. Unio je svjeinu u poeziju za djecu srpsko-hrvatskog govornog podruja, potpuno je obnovio, probudio iz letarginog sna. Drvee bi hodalo, A mahale njihove grane.

Kad bi drvee hodalo, I parkovi bi etali nedjeljom sa etaima, A moda bi i zaigrali malo s igraima. Kad bi drvee hodalo, Meu pticama bi dolo do velike pometnje, Jer bi i gnijezda krenula u etnje. Kad bi drvee hodalo, Ja bih pisao narani sa juga, Nek doe kod mog bolesnog druga. Jutros pala knjiga s krova, Prosula se iz nje slova, Dole ptice velike i male I slova se nazobale.

I sad sriu svakog dana Razna slova progutana. Naglas viu, te urliu I cvrkuu i uviu I vrgolje i ivkaju I uere i civkaju, Pite, vrlje i ciliu, Krijete, cvre i ivriu. Krie, gru i grliu I pijuu i cijuu, uborkaju, uorkaju, Pirikaju, cirikaju, Piskutaju, cvijukaju, Cvrljugaju, vrljugaju, irlikaju, grljukaju, Fiukaju i bigliu I pjevaju i uzdiu Po dvoritu, Igralitu, umom, ispod granja Gdje god je igranja.

A gdje e smijeh klijati? U mom srcu, U tvom srcu, U srcima sviju Klice smijeha kliju. A gdje e smijeh cvjetati? Na mom licu, Na tvom licu, Na licima sviju to se s nama smiju. A otkud zna? Rekla mi je vjeverica. Otkud znade vjeverica? Rekla joj je eva ptica. Otkud znade eva ptica? Rekaojoj siv oblak. Otkud znade siv oblak? Rekao mu vjetar lak? Otkud znade vjetar lak?

Kako ne bi znao vjetar, Korak mu je kilometar, A iroka krila laka Od oblaka do oblaka. Dohvati mi, tata, mjesec, Da kraj mene malo sja! Dohvati mi, tata, mjesec, Da ga rukom taknem ja! Mjesec mora gore sjati, Ne smije se on skidati. On mora kod zvijezda biti, Put zvijezdama svijetliti, Da zvijezdice kui znaju, Kad se nebom naigraju. I na zemlju mora sjati, Da zec vidi veerati, Da je vidi putovati, Da mi vidi trkarati, Da bi ptice mogle spati, I da tebi, moje dijete, Mjesec lagan san isplete Od srebrnih niti Pa da sniva i ti.

U njega je malko Neobian um. On posao svaki Na svoj nain radi: Jaja za leenje On u vrtu sadi. Kad se jako smrai, On mrak grabi loncem.

Razlupano jaje On zaiva koncem. A ribu da pjeva Nauiti kua. Na livadu tjera Bicikl da pase. Da mu mie lovi, On zatvori prase. Guske sijenom hrani, Snijegom soli ovce. Kad kroz ito ide On sjeda u un. Sasvim na svoj nain ivi Antutun. O uje me svaki put Leptir ut. Je li slavlje? Je li buna? Ne, danas je sat rauna. Tek se poo javljat dan, U gaj stie gavran vran. Uranio, umio se I popio au rose. Obukao crni frak, Sve pozdravlja mirno: Kvak!

Digne kljun Znanja pun I zapita: Dva i dva? Sad se stia graja sva, Zamisli se ptiji svijet. Tek e svraka: Pet, pet, pet! Za njom druge bre-bolje Osmjele se, zavrgolje.

Kretalica krijeti: est! Djetli klike: Bit e, bit e! Lasta leti iznad njih, Dovikuje: Tri, tri, tri! Pridrui se ovoj vici Mali pali u ivici. Druge ptice misle: Zna li togod ovaj pali mali? Cvrknu mali.

Ptice vele: Ti se ali! Gavran na to greknu: Zna! Ptiurlija zaurlija: Otkud pali Cvrkutani Da pogodi: dva i dva? Tad zavika vrabac siv: ivio pali! To se tebi samo snilo. U umi je bio Jova. Tamo gazao, alabazao, A kad se vratio, Svima je kazao: Vidjeh, ljudi, sto vukova! Zubi strani, Oi sjaju, Pa urlaju, Zavijaju Sto vukova? Nije valjda ravno sto? Ne ba ravno ree Jova Al ezdeset Il pedeset Bilo je vukova Moda nije ba pedeset, Al dvadeset, Moda deset Ma ni deset nije bilo!

To se tebi priinilo. Ba kroz umu, lie, granje Promaglie Da li manje Ili vie Tko da zna? Al jasno vidjeh dva. Ma ni dva ih nije bilo! Al ja sam im tropot uo! Neto tamno projurilo, Vujega je roda bilo Vidio sam: Neto unu, Neto mugnu, uma gusta, ne vidi Moe biti unu mugnu Poveliki mi Usput sam namotao klupko sunanih zraka I nakupio pet kreketa od svraka.

A onda sam mjerio, koliko treba trave, Kad se izvalim od pete do glave. Jesi li ih gdje vidjela, mama? Gdje se samo skrila? A gdje ju je metnuo to vidjeli nismo! Svu mi zimu kesten pee. Mi djeca sagradiemo grad Sa mnogo zelenih kroanja. Mi djeca sagradiemo grad Sa mnogo plavog neba.

Mi djeca sagradiemo grad Sa najveom ulicom radosti. Mi djeca sagradiemo grad Koji neprijatelj nikada nee osvojiti. Mi djeca sagradiemo grad U naim srcima. Pravo udo, divno udo kako mee kesten pee! Imam jedno mae, mae to mi krpi stare hlae. Pravo udo, divno udo kako mae krpi hlae, kako mee kesten pee! Imam jedno prase, prase. Crvene ga izme krase. Pravo udo, divno udo kako prase izme krase, kako mae krpi hlae, kako mee kesten pee!

EYRES SHIP CONSTRUCTION PDF

Kad bi drveće hodalo Grigor Vitez

.

ENDEVCO 133 PDF

Grigor Vitez — Tekstovi pjesama

.

Related Articles